iako je ovo već otvoreno još uvijek nije kasno za posjetiti ako ste u Zagrebu.. o čemu je točno riječ, pročitaj u nastavku..
U četvrtak, 19. 11. u 19 sati u HDD galeriji otvara se izložba “Izgubljeni potencijali – odjeci iz prošlosti fanzinske kulture”. Kustos izložbe je Antonio Karača.
Izložba Izgubljeni potencijali – odjeci iz prošlosti fanzinske kulture bavi se još uvijek neopravdano marginaliziranim fenomenom alternativne,underground i punk kulture, kojim se, barem kod nas, sve donedavno rijetko tko sustavno bavio, posebno s potencijalno vrlo zanimljivog aspekta grafičkog dizajna. Do danas je on i dalje najčešće valoriziran u uskom okviru nezavisnih, punk, underground i klupskih, fragmentiranih scena, i dok spomena o fanzinima, čak i u lokalnim okvirima, ima, sve donedavno nije bilo uspostavljene kronologije, kamoli strukturiranije povijesne pripovijesti. Vrijedan arhiv u tom smislu inauguriran je početkom ove godine u okviru iznimno važnog projekta Fanzini.hr, na koji se djelomično referira i ova izložba. No tu je i recentno obnovljeni interes za medijske i likovne fenomene poput tzv. knjiga umjetnika i tradicije samizdata, koji pruža pak još jednu moguću vizuru, dok se fanzinska mreža može promatrati i kao svojevrsna preteča demokratizacije medija koju je od kraja 90-ih uveo Internet. Predstavljanje ovakvog sadržaja u okviru galerije posvećene dizajnu kao praksi moglo bi biti poruka i inspiracija posebno mladim grafičkim dizajnerima koji posljednjih godina polako ponovno otkrivaju načela samizdata i uradi-sam kulture u vlastitim praksama. Ova izložba zapravo i polazi od osobnog iskustva svog autora, dizajnera po struci i obrazovanju, koji je i sam sudjelovao u fanzinskoj sceni grada Požege, u kojem je odrastao. Stoga je i okvir na koji je izložba usredotočena upravo požeška fanzinska scena od kraja osamdesetih, kroz fanzinski boom 90-ih godina, do sredine 2000-ih kada ona definitivno zamire. Fanzini su ovom prilikom promatrani kao „nesvjesni“ ili „neosviješteni“ dizajn. Pritom termin „nesvjesno“ označava dizajn koji ne pripada nedvosmisleno ni domeni akademskog niti amaterskog, nego nastaje iz potrebe kreiranja, prezentiranja i distribucije vlastitih (osobnih, političkih, svjetonazorskih) poruka i sadržaja.
Iako tematika, odnosno sadržaj kojim se fanzinska izdanja najčešće bave nije fokus ove izložbe, ona je odredila estetiku istih. Anarho-punk, hard-core, metal, politika i osobne teme nisu samo definirale sadržaj fanzina nego su ih i vizualno diferencirale te im dale specifičnu formu koja je ovisila i o osobnosti pojedinog autora. Tako ćemo u Warheadu u svim brojevima naći snažnu političku dimenziju koja se odražava i u njegovom oblikovanju, s druge strane Fecal Forces karakterizira prije svega autorska i kreativna crta, dok se Eternal Suffering u skladu s tematiziranjem metal glazbe, očigledno oslanja na ikonografiju tog žanra. Kod nekih autora možemo primijetiti usavršavanje osobnog rukopisa u gotovo pa tipografski sistem, koje daje snažni karakter cjelokupnom identitetu izdanja iz broja u broj. Ilustracija je također bila sastavni dio sadržaja koji se iz nemarnog i dječjeg crteža transformira u ozbiljnu ilustraciju na traguart bruta, koja uz tekst tvori neodvojivu cjelinu. Veliku ulogu u oblikovanju poruke odigrala je i fotografija, bilo da je riječ o nasumično odabranim motivima koji služe kao pozadina za tekst, ili pak o njenom korištenju u službi prenošenja informacije, ali uvijek u neizbježnom estetskom kodu Xeroxa. Iako ne možemo govoriti o sustavnom promišljanju vizualnih komunikacija i tehničkom prijelomu svojstvenom popularnim magazinima, iz svih tih primjera ipak iščitavamo autorsko promišljanje odnosa forme i sadržaja. Ista estetika, načela i metode produkcije prelile su se i na druge medije komuniciranja – plakati, leci i ovici audio kaseta na punk i underground sceni govore gotovo identičnim vizualnim jezikom. Ova skromna izložba nastoji sve to objediniti u jednu cjelinu, prikazujući kronološki razvoj jedne scene, enigmatične autore koji su je stvarali, reprinte i originalna izdanja, kao i specifične analogne metode kojima su se tvorci fanzina služili.
10 comments:
bezveze
J
jura nemoj tak
štakor
zakaj ne, pa to je moj dojam izložbe nakon kaj sam bil tam i pogledal. generalno mi nekak to romantiziranje fanzina ide na kurac ko da je to nekaj kaj je nekad bilo i više nit nije važno nit nebu, al se lepo prisjetit. Fanzini su i dalje važni, i dalje ima jebenih fanzina, a ovak sprintat par požeških fanzina(koji su super da se razmemo) i to nazvat nekom izložbom i povijesti fanzina mi je bezveze.
Nit je ovo sve kroz neki dizajnerski dio nešt zanimljivo obrađeno. Al ajde bilo mi fora vidit geru i barića na tv-u :)
Ono da zadnje vrijeme nije bilo hrpa tih događanja fanzinskih bi ovo bilo kul, al ovak, meh...
J
čovjeku nešt nije valjalo i to kaže, šta sad. neg J kak ti djeluju tjtn?, isto opleti kak si vidio, no mercy baja ;)
axe
ma tjtn? bez greške, dugo već nisam prolistal niti jedan od brojeva, al kolko me sječanje služi nemam zamjerki...možda bi mogel malo ponovit gradivo hehe
J
neznam kak je bilo izvedeno jer nisam bil, al ko ideja mi se čini zanimljivo, pogledati s te strane, mislim samo dizajn i to.. ovo kaj J veli za romantiziranje stoji, al ovo o važnosti današnjih i prijašnjih fanzina je jednostavno neusporedivo, i baš je točno da današnji nikad nebudu tolko važni ko nekad..
enivej, dopada mi se sve te aktivnosti oko fanzina u zadnje vrijeme, mada i tu treba biti kritičan jer sve to zapravo ide kroz neke udruge, sponzorstva od strane ovoga i onoga, spominjete tu neki tv i sl., a to su sve stvari kontra kojih su fanzini uvijek bili i trebali bi biti po meni.. a i ovaj fanzini.hr nažalost nije kaj je bilo rečeno da bude, znači od početka brijem da ni jedan novi (stari) zin nije uploadan, a nema ni novih sadržaja (vijesti, intervjua i sl.) kaj je bilo najavljeno..
za tjtn?, meni bil super.. iskren i ta neka osobnost autora je dolazila do izražaja skroz, i iz tekstova, pjesmi, a i dizajna tj. onog rukopisa.. da ne pričam o naslovnicama koje su mi za 3. i 4. broj vjerojatno i najljepše naslovnice fanzina ikad..
sad kad gledam puno sam polagao na naslovnice, da. i 1 i 2, a i 5 su men jebene sad s vremenskim odmakom.
Ovo kaj se tiče s te strane dizajna i to ti sve piše u ovoj najavi kaj imaš na blogu, to je to, tu završava priča o dizajnu. Znači meni je taj dio dapače zanimljiv pošto sam recimo iz te struke, al mi je ovo preloše izvedeno. Ovo mi je napravljeno u rangu studenta prve godine koji prek kurca radi prezentaciju o fanzinima jer mora, a ak se već netko odlučil radit izložbu na tu temu onda očekujem malo više. Pogotovo kad pročitaš ko je sve pomagal u realizaciji, brate pa očekival bi nešt najbolje i najjebenije ikad, a ne sprintanih par fanzina s fanzini.hr i informacije da se u fanzinima koriste creži i fotografije i slova(karikiram al nije daleko od toga).
Dalje, ne velim ja da su fanzini važni u jednakoj mjeri ko i nekad, ali su i dalje važni, i dalje su prisutni. Al opet glupo je mislit da su nevažni samo zato jer nisu hit kakav su bili nekad(i ja sam prije tak mislil, al eto, iskustvo me poučilo da nije baš tak).
TV koji spominjem je zajebancija, a radi se o TV uređaju na kojem se vrtilo kaj Gera, Barić i Goc pričaju o fanzinima(to mi je i najbolji dio, i kaj se tiče same teme s te dizajnerske strane je kvalitetnije odrađeno od ostatka izložbe). Al da slažem se s tobom oko fanzini.hr, mene je brzo pustila euforija oko tog portala, a brijem da je isto tak to pustilo i one koji su ga trebali održavat.
J
da kužim te, istina važni su.. al važni su ljudima koji i sami delaju zinove, njihovoj najbližoj ekipi i još par lumena, ko meni npr.. a nekad nije bilo čovjeka da ima bilo kakve veze s hardkor pankom a da nije čital zinove, jbga jer nije bilo fejsbuki, internetov i sl.. to su činjenice..
Post a Comment